Monday, June 03, 2019

Cestitka BSCG u NY

Bajramska čestitka


Consulate General of Montenegro in New York

11:52 AM (12 hours ago)
to me
Povodom predstojećeg  Ramazanskog Bajrama, svim vjernicima Islamske vjere, članovima 
vašeg udruženja, čestitamo taj veliki praznik, sa željom da isti provedu u dobrom zdravlju i raspoloženju, 
sa svojim najmilijim, komšijama i prijateljima.

GENERALNI KONZULAT CRNE GORE U NJUJORKU












Consulate General of Montenegro
Adress:801 2nd Avenue FL 7
NY,NY 10017
Phone: 212-661-5400
Fax: 212-661-5466

Monday, November 12, 2018

12. 11. 2018.09:05   >>  08:455
RASTODER SMATRA

Na skupu bi im pozavidjeli Draža i Pavle Đurišić

Na skupu održanom u Budvi, povodom vijeka od Podgoričke skupštine, organizatorima bi pozavidjeli i Draža Mihajlović i Pavle Đurišić, ocijenio je predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore (BSCG) u Njujorku Esad Rastoder.
RastoderRastoder
"Ovih smo dana svjedoci smo harange SPC i DF-a protiv nezavisne, suverene Crne Gore. Svi koji vjeruju da se crni dim razmakao sa neba Crne Gore, žive u totalnoj zabludi", rekao je Rastoder.
On je rekao da bi na skupu u Budvi, koji je organizovan po narudžbi onih koji negiraju i Crnu Goru i njene narode, pozavidjeli i Draža Mihajlović i Pavle Đurišić.
Rastoder je rekao da je poznata adresa s koje sve to dolazi dolazi.
"Ovom prilikom želim da poručim Bošnjacima Sandžaka da aktiviraju referendum koji je sproveden ili da raspišu novi i da cijeli Sandžak i južni i sjeverni. na referendumu pripoje Crnoj Gori. Ovom prilikom vam želimo poslati poruku da ćemo stati iza ovog projekta". poručio je Rastoder.

SOHO CITY Bar


Poštovani,,
 
Zadovoljstvo nam je da Vam predstavimo SOHO CITY, novi stambeni kompleks koji će biti izgrađen na najatraktivnijoj lokaciji u Baru. Kompleks će obuhvatati dvije zgrade modernog izgleda sa ukupno 224 stambene jedinice površine od 33 do 245 m2, cijene se kreću od 1500-2500 eura/m2 (Cijene se razlikuju u zavisnosti od kvadrature, položaja i spratnosti), zatim park površine 13.000 m2, u čijem sklopu će se nalaziti dječije igralište, biciklistička staza, pješačka zona sa velikom fontanom u centru kao i zona za šetnju kućnih ljubimaca. Takođe, u neposrednoj blizini (50m) nalazi se zatvoreni sportski kompleks a plaža je udaljena svega 250m od kompleksa.
 
Obije zgrade u sklopu SOHO CITY kompleksa će imati prostrani hol, recepciju i službu obezbjeđenja. U prizemlju će se nalaziti i poslovni prostori: restorani, elitni butici, salon ljepote, fitness centar, supermarket premium klase, itd. Na krovu obje zgrade biće otvorene terase sa bazenima, prostorom za odmor i ljetnjim kuhinjama, koje će biti dostupne kupcima lux apartmana na poslednjem spratu u našem kompleksu. 
Pored neobičnog dizajna zgrade koji mnogo obećava, a istovremeno i zahtjeva, Soho City pruža savremenija i inovativnija dostignuća, pa je tako svaki apartman obogaćen Smart Sistemom.
 
Zgrade će raspolagati sa 109 garažnih mjesta u suterenu, dok će otvorenih parking mjesta biti 131.
 
Na linku možete pogledati našu prezentaciju (kratak uvod o Crnoj Gori sa svim specifičnostima; o Baru kao destinaciji i njegovim prepoznatljivostima; o Soho Grupi i dosadašnjim projektima i na samom kraju priča o Soho City-ju sa svim osnovnim informacijama). https://www.youtube.com/watch?v=DsgnZ9QMKiw&t=552s
 
Takođe i link sa kojeg možete pristupiti našem kanalu na kojem u svakom trenutku možete pratiti tok gradnje :https://www.youtube.com/channel/UCOfVqhmXyIWf10S_0BkMUFw.  
Izgradnja je počela, dok je završetak cjelokupnog projekta predviđen za oktobar 2019. godine.
 
Iskoristite priliku, kreirajte Vaš dom.
 
 
S poštovanjem,
 
Soho City
Dejana Jovićević
Agent prodaje / Sales Manager
Tel: +382 30 55 08 91
Fax: +382 30 55 08 91
Mob: +382 67 02 26 40
Web: www.sohocity.bar
E-mail: dejana.jovicevic@gmail.com
Address: Bulevar Revolucije 10A, 85000 Bar

Thursday, May 10, 2018

NOVINARI POKRETNE METE

ISTRAGA O RANJAVANJU NOVINARKE

10.5.2018 19:12

Lakić izašla iz bolnice: Napadač nije amater?

Istražitelji i pored svih radnji koje sprovode nijesu uspjeli ni operativno da saznaju ko bi mogao biti muškarac koji je pucao na novinarku pa samim tim ni ko ga je poslao
Lakić izašla iz bolnice: Napadač nije amater?Lakić 
FOTO: SAVO PRELEVIĆAUTOR: Svetlana Đokić
Novinarka "Vijesti" Olivera Lakić u koju je preksinoć ispred ulaza zgrade pucala i dalje nepoznata muška osoba puštena je danas iz bolnice i nalazi se na kućnom liječenju.
S druge strane istražitelji i pored svih radnji koje sprovode nijesu uspjeli ni operativno da saznaju ko bi mogao biti muškarac koji je pucao na novinarku pa samim tim ni ko ga je poslao.
Tačnije - opis muškarca koji su dali svjedoci, odnosno da je riječ o proćelavom čovjeku u 40-im godinama, tvrde naši dobro upućeni sagovornici, sve je od informacija sa kojima policija raspolaže.
Ponavljaju da motiv leži u tekstovima koje je Lakić pisala, što je bio i razlog da inspektori podgoričke policije danas posjete redakciju Vijesti.
Isključuju mogućnost da iza ovog zločina nad novinarkom stoji neka od ozloglašenih kriminalnih grupa. Dobro upućeni objašnjavaju da to nije sistem njihovog rada i da nikada na ženu ne bi udarili tako kukavički zbog napisane grube riječi.
Ono što je zaisigurno tačno, dodaju, iza ovog stoji dobro organizovana grupacija, koja očigledno posluje u strogoj tajnosti ili je pak usko povezana sa pripadnicima bezbjednosnih službi koji su odavno sa službenom legitimacijom zakoračili u svijet kriminala.
Da osoba koja je pucala u Lakić nije amater već da mu je rukovanjem oružjem dobro poznato, ističe naš sagovornik, ukazuje i činjeica da je neopaženo prišao novinarki, pucao u nju i pri tome se potrudio da čaura ne ostane.
OCIJENI: 

UPUTIO MU OTVORENO PISMO

10.5.2018 12:39

Krivokapić Đukanoviću: Ili izvinjenje ili prihvatite da ste dali dozvolu za ubijanja

"Izjednačavati oružane napade plaćenih ubica na novinare, sa boljim ili gorim tekstovima o kriminalu koji konstatuje i EU, je bez presedana na javnoj sceni civilizovanog svijeta"
Krivokapić Đukanoviću: Ili izvinjenje ili prihvatite da ste dali dozvolu za ubijanja
Vijesti online
FOTO: FILIP ROGANOVIĆAUTOR: Vijesti online
Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić uputio je danas izabranom predsjedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, otvoreno pismo u kome ja kazao da se od Đukanovića očekuje da jasno razdvoji odnos prema ubicama sa ulice od "mržnje prema slobodnim medijima".
Pismo upućeno Đukanoviću prenosimo u cjelosti:
"Sigurno Vam je poznato da je jedan od očeva utemeljivača Sjedinjenih Američkih država Tomas Džeferson,  još u 18 vijeku, postavio slobodu medija po važnosti za demokratiju čak ispred postojanja i same Vlade. 
Zbog toga, reći “nema razlike“ u nasilju koje realizuje “neki ulični nasilnik ili čovjek koji misli da mu to pravo pripada po vlasništvu nad medijima“  može biti  potpuna vrijednosna izvitoperenost, bestidan pokušaj zastrašivanja svih koji imaju dužnost i hrabrost da slobodno pišu  i govore  ili ono što bih Vam ja možda i  povjerovao – prljava budalaština onih koji Vam pišu teze. No kako god bilo, od Vas se očekuje da jasno razdvojite odnos prema ubicama sa ulice od Vaše mržnje prema slobodnim medijima. Prilika koju ne smijete propusti da se ne bi našli i ovog puta na pogrešnoj strani civilizacijskih vrijednosti. 
Izjednačavati oružane napade plaćenih ubica na novinare, sa boljim ili gorim tekstovima o kriminalu koji konstatuje i EU, je bez presedana na javnoj sceni civilizovanog svijeta. 
Kada bi to moglo biti tačno onda bi Vi sami gospodine Đukanović bili  među najvećim “medijskim ubicama” na prelazu dva vijeka. Količina meta koju ste Vašim “Izdajnicima” od srpstva 1990-tih do Crne Gore danas,  fabrikama laži Pink-Informer kartela nacrtali, nije razlog da Vas izjednačavaju sa dnom svakog društva.  Naravno čak ni Vi se ne možete, zbog produkovanja toliko neistina a kamoli hrabri istraživački novinari, izjednačiti sa iznajmljenim ubicama iz sačekuša.  Koliko god svi mi bili žrtve Vaših medijskih najamnika ipak Vas još niko nije optužio da ste isti kao ubica sa kapuljačom. 
Pozivam Vas, iz temeljnog Ustavnog razloga, da se što prije izvinite građanima zbog ovakve izjave ili prihvatite da ste dali dozvolu za ubijanje onima koje su mediji otkrili u pljačkanju ovog naroda. Bježite što prije od toga jer je krv građana i novinara Crne Gore već suviše obojila Vaše vrijeme", naovdi se u otvorenom pismu predsjednika SDP-a.

MILO PONOVO SA SVOJIM RUSIMA

Hvali NATO, a namiguje Rusiji

Putinovi ideolozi najavljuju već neko vrijeme da će se određeni dio članica EU i NATO, u ne tako dalekoj budućnosti, obratiti Moskvi za pomoć u očuvanju identiteta i zaštite od spoljnih neprijatelja, “izvitoperenog zapadnjačkog sistema vrijednosti”, migracionih talasa, bezbjednosti. Na tom spisku je i Crna Gora
Hvali NATO, a namiguje RusijiĐukanović 
FOTO: FILIP ROGANOVIĆ
Izabrani predsednik Crne Gore Milo Đukanović je shvatio jedan, samo na prvi pogled komplikovan i kontradiktoran, postulat: NATO je jamac Crne Gore, Moskva je garant vlasti u Podgorici. Drugim rečima, Đukanoviću je potreban NATO zbog komšija u regionu, a Rusija zbog opozicije u Crnoj Gori. Zato će tokom sledećeg mandata doći do ponovnog zbližavanja Crne Gore i Rusije, ne samo zbog Đukanovićevih ličnih interesa, već i zbog uverenja u Moskvi da su EU i NATO pred kolapsom i da Rusija treba da bude spremna da primi pod svoje zaštitničko krilo “odbeglu decu”.
Đukanoviću je jasno da je jedina realna opasnost za njegovu vlast Moskva. Rusija ima potencijal, finansijski, logistički, medijski, kao i odane lokalne saveznike na terenu da doprinese porazu Đukanovića, čak i u relativno fer izbornoj utakmici. Poznajući izborno telo u Crnoj Gori, njegovu potkupljivost, prevrtljivost, ali i tvrdo proruskog jezgro, Đukanović je u startu počeo da radi na neutralisanju te pretnje.
Lider DPS-a je pribegao istoj taktici koju je primenio Aleksandar Vučić. Srbijanski predsednik je utrčao u prostor opozicije uzimajući joj evropski barjak i tako je totalno dezorijentisao, poništavajući jedinu razliku između svojih naprednjaka i tzv. proevropskih snaga, a to je bio odnos prema EU. Đukanović je od prvog dana svog izbora za predsednika podigao ruku da uzme ruski barjak od crnogorske opozicije, spaljujući tako tlo na kojem je stajao dobar deo tih snaga. Imajući u vidu da su Turska, Mađarska i Grčka već pokazale da članstvo u NATO ne škodi bliskim odnosima s Putinom i za kupovinu oružja od Rusije, Đukanovićev zaokret ne predstavlja veliki presedan i ne bode mnogo oči saveznicima u Severnoatlantskoj alijansi.
S druge strane, novi-stari predsednik Crne Gore će nastaviti planski da podgreva crnogorsko-srpski animozitet. Za Đukanovića je noćna mora makedonski scenario i zato mu je potrebno da alternativa njegovoj vlasti bude tzv. srpski blok, ili da bez njega nije moguće formirati državnu vlast. Vašington je počeo da ruši bivšeg makedonskog premijera Gruevskog tako što je nametnuo obavezu školovanja i obuke makedonskih specijalnih tužilaca po američkim FBI standardima, a onda im je garantovao zaštitu i nezavisnost u odnosu na centralnu vlast u Skoplju. Tako su otvorene brojne istrage protiv korumpirane vlasti. Zatim je odrađen posao sa liderom opozicije Zaevim i što je najvažnije sa albanskim partijama koje imaju petinu zagarantovanih mesta u parlamentu. 
U tom kontekstu, dok god su prosrpske partije u Crnoj Gori izrazito antizapadno nastrojene i vezane pupčanom vrpcom za Moskvu, Đukanović će imati garanciju da nikome na Zapadu neće pasti na pamet da radi na njegovom rušenju. Tako da mu ostaje samo da obezbedi, uslovno rečeno, rusko krilo.
Đukanoviću ide u prilog i čvrsto utvrđeni kurs spoljne politike ruskog predsednika Vladimira Putina da subverzivnim delovanjem doprinosi urušavanju EU i NATO, proizvodeći podele i nestabilnost. Za taj posao su potrebni “saveznici”, novi orbani, zemani, štraheovi i u Kremlju veruju da i Podgorica u određenom momentu može da bude korisna. Putinovi ideolozi najavljuju već neko vreme da će se određeni deo članica EU i NATO, u ne tako dalekoj budućnosti, obratiti Moskvi za pomoć u očuvanju identiteta i zaštite od spoljnih neprijatelja, “izvitoperenog zapadnjačkog sistema vrednosti”, migracionih talasa, bezbednosti. Na tom spisku je i Crna Gora.
Za Đukanovića je ulazak u NATO bio primarni cilj dok je prema članstvu u EU gotovo ravnodušan: ako Crna Gora uđe u EU odlično, ako ne postane članica, ili pregovori potraju mnogo duže nego što se pretpostavlja - nikom ništa.
Život ide dalje. Štaviše, neprikosnoveni lider moderne Crne Gore ne bi imao ništa protiv ni da ulazak Montenegra u EU bude amanet za generaciju političara koja će ga naslediti.
Sa članstvom u NATO Đukanović je ostvario dva cilja: učvrstio je državnost Crne Gore i produbio podelu u crnogorskm društvu koja mu omogućava da pobeđuje bez velikih problema na izborima. Ulazak u EU je mnogo važniji i potrebniji crnogorskim građanima i ne doprinosi cementiranju državnosti Crne Gore i stabilnosti Đukanovićeve vladavine. Naprotiv, Podgorica će ulaskom u EU morati da delegira deo svog suvereniteta, a evropski sistem vrednosti će biti Damoklov mač za svakog crnogorskog vladara sklonog da se poistovećuje sa državom.
Vladan Žugić je prošle nedelje u kolumni “U krevetu sa neprijateljem” odlično zapazio da je dobrom delu građana Crne Gore, i ne samo njima, vrlo draga maksima “bliski sa Zapadom, ali i sa Rusijom”. U toj maksimi nije problem želja da se bude u dobrim odnosima sa Rusijom, već potvrda da građani ne vide sebe kao deo “zapada” čak ni kada je njihova država, kao što je to slučaj Crne Gore, članica NATO. Najviše što mogu sebi da dozvole je da budu “bliski” ili u “dobrim odnosima” sa Zapadom. 
Jedna od najupečatljivijih grešaka koja se pojavljivala u brojnim zapadnim medijima koji su izveštavali o predsedničkim izborima bila je da “Đukanovićev izborni uspeh približava Crnu Goru NATO i EU”!? To nam govori o poznavanju našeg prostora, ali još više o percepciji koju imaju o nama, koja nas locira uvek u nekom limbu, međuprostoru, sobi za čekanje.
Posle predsedničkih izbora u Crnoj Gori i beogradskih u Srbiji čini se da je došlo vreme da priznamo da su građani u Crnoj Gori i Srbiji problem, a ne Milo Đukanović i Aleksandar Vučić. Đukanovićev i Vučićev režim nisu uzrok naših problema, nego su posledica onoga što jesmo, kao društvo. Ako želimo stvarno promene, potrebno je “lečiti” uzrok a ne “posledice”. Nije slučajno da se u medicini samo terminalni bolesnici leče tzv. palijativnom metodom koja se sastoji u lečenju posledica, a ne uzroka bolesti.
Građani Srbije su videli tokom godina u kojima su na vlasti bile tzv. proevropske snage da nema mnogo razlike između njih i naprednjaka. Partijsko zapošljavanje, kontrola medija, korupcija, javašluk, osionost, burazerska ekonomija su bili gotovo jednako prisutni kao i danas. U Crnoj Gori nismo imali smenu vlasti na državnom nivou, ali čini mi se da na lokalnoj razini u gradovima gde se vlast menjala, građani nisu baš primetili neke bitne razlike između DPS i drugih: da jesu verovatno bi to dovelo do nekih promena i na državnom nivou.
Ako pođemo od pretpostavke da svaki narod zaslužuje vlast koju ima, možda bi bilo korisnije da se umesto trošenja energije na njenu promenu i vapaja upućenim strancima da to urade za nas, koncentrišemo da postanemo bolji, odgovorniji, marljiviji: na poslu, u porodici, u našem okruženju. Možda onda i zaslužimo bolju vlast.

NEMA NAPRETKA U OBLASTI SLOBODE MEDIJA

10.5.2018 19:36

Novinare ubijaju, ranjavaju, tuku...

Ubistvo Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Tufika Softića, prebijanje Mladena Stojovića, Željka Ivanovića, napadi i prijetnje Oliveri Lakić, bombaški napad na redakciju “Vijesti” - slučajevi su koji ili nijesu uopšte, ili su samo djelimično riješeni...
Novinare ubijaju, ranjavaju, tuku...Protest nakon fizičkog napada na novinarku Lakić 2012.
FOTO: VIJESTIAUTORI: Maja BoričićJelena Jovanović
U Crnoj Gori neriješeno je dvije trećine napada na novinare. Da nema napretka u oblasti slobode medija, upozorila je Evropska komisija, a prema izvještaju Reportera bez granica Crna Gora je na 103. poziciji - u regionu je gora samo Makedonija.
Ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Tufika Softića, prebijanje Mladena Stojovića i Željka Ivanovića, napad i prijetnje Oliveri Lakić, bombaški napad na redakciju “Vijesti” - samo su neki od slučajeva koji ili nijesu uopšte, ili su samo djelimično procesuirani i riješeni.
Ubistvo Duška JovanovićaUviđaj nakon ubistva Duška Jovanovića 
Zajedničko u svim napadima je da do nalogodavca nadležni organi nijesu stigli.
Najozbiljnije napade pretrpjeli su novinari i mediji koji su oštro kritikovali vlast, istraživali korupciju ili organizovani kriminal.
Nikada nije utvrđena odgovornost državnih službenika koji su opstrukcijom istraga najtežih slučajeva obezbijedili nekažnjivost, a pojedini koji su sprovodili sporne istrage napredovali su u karijeri.
Dva novinara dobila su policijsko obezbjeđenje - Tufik Softić, koji je dva puta napadnut, 2007. i 2013. godine, i koji je s policijskom pratnjom živio od februara 2014. do momenta kada je podnio tužbu protiv države zbog nedjelotvornih istraga, kada je policija procijenila da mu obezbjeđenje više ne treba i Olivera Lakić, kojoj je prijećeno i koja je napadnuta 2012. godine, a koja je otkazala policijsku pratnju poslije dvije godine i sedam mjeseci.
U izvještaju “Procesuiranje napada na novinare u Crnoj Gori” koji je uradila Akcija za ljudska prava (HRA) se ističe da je do oktobra 2016. godine prijavljeno i procesuirano 55 slučajeva, od kojih 34 nijesu riješena.
“Polovina procesuiranih napada bila je usmjerena protiv “Vijesti”, direktora, urednika, novinara i imovine”, piše u izvještaju HRA.
Od najtežih napada rasvijetljen je samo jedan - prebijanje novinarke “Dana” Lidije Nikčević u januaru 2014, do koga je došlo zbog njenog istraživanja i izvještavanja o povezanosti lokalne firme sa trgovinom marihuane, što je bila tema od lokalnog značaja.
U ostalim teškim slučajevima, koji nisu rasvijetljeni, žrtve su izvještavale o sumnjama na kriminal na državnom nivou.
Lakićeva meta napada i prijetnji od 2011.
Lakićeva je u martu 2012. godine pretučena na istom mjestu na kome je preksinoć ranjena, ispred ulaza zgrade u kojoj živi.
Njoj je dva puta prijećeno godinu prije toga - krajem januara i početkom februara 2011. godine, zbog serije tekstova koje je objavila u “Vijestima” o navodno nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta.
U maju 2014. godine dobila je prijetnje od osoba bliskih muškarcu koji ju je napao 2012. godine.
Za prijetnje i napad na novinarku Lakić minimalno su kažnjene samo dvije osobe.
Na male kazne zatvora su osuđeni Slavko Musić koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zaposlen kod vlasnika fabrike ”Tara” i Ivan Bušković, napadač iz 2012. godine.
Nakon napada 2012. Lakićeva je javno optužila tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića da stoji iza prijetnji i napada na nju.
Veljović je u međuvremenu izjavio da je Bušković osuđen samo zato što je policija lažirala i skrivala dokaze, pa je Lakićeva 2. novembra 2013. godine podnijela krivičnu prijavu tražeći da se ispitaju te tvrdnje.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet i počelo izviđaj o čijem ishodu ni novinarka, ni javnost do danas nijesu obaviješteni.
Neuspješno je procesuiran i Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da je prijetio novinarki Lakić. Nikada nije utvrđeno zašto je to uradio.
Zbog prijetnji Oliveri Lakić, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki, procesuiran je i službenik policije Milenko Rabrenović, blizak Veljoviću.On je oslobođen optužbi na osnovu kontroverznog nalaza vještaka Predraga Boljevića, koji je relativizovao dokaz o broju telefona sa kojeg su upućene prijetnje naknadnom tvrdnjom da je moguće da dvije mreže mobilne telefonije u istom trenutku registruju dva različita mobilna telefona pod istim 15-cifarskim IMEI brojem, što je bilo dovoljno za sud da oslobodi Rabrenovića.
Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod osnovnog državnog tužioca.
Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali ga je sud kasnije oslobodio.
Kada su Oliveri Lakić u maju 2014. godine prijetili prijatelji Ivana Buškovića, koji je prethodno osuđen zbog napada na nju, za sud to nije bilo dovoljno da podrži optužnicu za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, pa nijesu ni procesuirani. U prvom postupku su htjeli da daju alibi tvrdnjama o tome da je Bušković sa njima “igrao fudbala”.
Drugovi Ivana BuškovićaDio "fudbalera" koji su branili Buškovića, osuđenog za napad na Oliveru Lakić 
Nakon što je 2012. godine pretučena, Lakićeva je imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine jer, kako je rekla, ne želi da živi i radi u takvim uslovima.
Državno tužilaštvo je procesuiralo većinu lica koja su prijetila Lakićevoj, uključujući i Ivana Buškovića, koji ju je napao 2012. godine, ali nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izjavio je u novembru 2015. da su dokazi o fabrici duvana u Mojkovcu ”najvjerovatnije emigrirali i izgubljeni trajno”, ali i da se državno tužilaštvo tim slučajem i dalje bavi.
Lakićeva je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici „Tara“ u Mojkovcu i njenom skladištu u Donjoj Gorici proizvode, skladište i krijumčare lažni brendovi cigareta.
U njenim tekstovima je navedeno da su s tim nezakonitim poslom bili povezani službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost. I posljednjih mjeseci pisala je, između ostalog, o švercu cigareta.
Ko je tražio Duškovo ubistvo?
Već 14 godina ne zna se ko je ubio osnivača i glavnog urednika “Dana” Duška Jovanovića, ali ni ko je tražio da on bude ubijen.
Jovanoviću je prije atentata više puta prijećeno. Pretučen je 2000. godine. Nijesu otkriveni ni počinioci ovih napada i prijetnji. Jovanović je ubijen nešto prije ponoći 27. maja 2004. godine ispred redakcije “Dana” u Podgorici. Na njega je pucano neposredno pošto je ušao u svoj automobil, a od zadobijenih povreda preminuo je u bolnici nekoliko sati kasnije.
Tada je pucano i na njegovog tjelohranitelja koji se nalazio u blizini.
Poslije jedanaestogodišnjeg procesa pravosnažno je osuđen jedino Damir Mandić, koji je okrivljen za saučesništvo. Sud je utvrdio da se on nalazio u vozilu iz koga je izvršen atentat, ali da nije pucao.
Izvršilac ubistva i nalogodavac nijesu otkriveni, a motiv ubistva je ostao nepoznat.
Dobrovoljci
U ranim jutarnjim časovima 1. septembra 2007. godine, u centru Podgorice, tri nepoznata osobe napale su Željka Ivanovića, direktora i osnivača dnevnog lista “Vijesti”. Udaran je drvenim bejzbol palicama po glavi i tijelu.
Na osnovu priznanja dva navodna napadača, uprkos svjedočenjima Ivanovića i drugih svjedoka da okrivljeni ne liče na prave napadače, zamjenica osnovnog državnog tužioca iz Podgorice Sanja Jovićević (sada specijalna državna tužiteljka) optužila je Radomana Petrušića iz Nikšića za krivično djelo teška tjelesna povreda i Mitra Blagojevića iz Foče za krivično djelo nasilničko ponašanje i oni su pravosnažno osuđeni za ta djela.
Dva maskirana muškarca napala su tadašnjeg novinara Radio Berana i dopisnika lista Republika Tufika Softića, ispred njegove kuće u Beranama 1. novembra 2007. godine. Softić je usljed prebijanja drvenim palicama zadobio teške povrede ruke i glave, nakon čega je smješten u bolnicu.
Napadači nisu otkriveni i slučaj nikada nije dobio sudski epilog.
Softić je prije napada izvještavao o organizovanim kriminalnim grupama sa sjevera Crne Gore, koje su djelovale na državnom nivou i šire.
Drugi napad na njega desio se u avgustu 2013. kada je ispred njegove kuće bačen eksploziv.
U vrijeme eksplozije, Softić se nalazio u kući sa suprugom i troje djece. Ni u ovom slučaju nijesu otkriveni napadači.
U periodu kada je ubijen Jovanović i prebijeni Ivanović i Softić, vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica.
Ona je u decembru 2007. izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda i na toj funkciji je i danas.
Slučaj Stojović uskoro zastarijeva
Dugogodišnji sportski novinar lista “Danas” i “Vijesti” iz Bara Mladen Stojović napadnut je i teško povrijeđen u svom stanu krajem maja 2008. nakon što je javno svjedočio u emisiji „Insajder“ srpske televizije B92 da crnogorska ”fudbalska mafija”, čije je pripadnike i imenovao, učestvuje u namještanju rezultata utakmica sa klubovima iz Srbije.
Policija je nedavno saslušala kontroverzne biznismene Branislava Mićunovića i sportskog menadžera Radojicu Božovića, koji su rekli da nemaju ništa sa tim, saopštio je osnovni državni tužilac u Baru Milenko Magdelinić “Vijestima”.
Brutalno prebijanje novinaara Stojovića zastarjeva 23. maja ove godine.
Bombe, pištolji, prijeteća pisma i zapaljena auta “Vijesti”...
U večernjim časovima 26. decembra 2013. na prostorije redakcije “Vijesti”, ispod prozora kancelarije glavnog i odgovornog urednika Mihaila Jovovića podmetnuta je i aktivirana eksplozivna naprava, a i dalje se ne zna čak ni ko je postavio eksploziv.
Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović su pravosnažno oslobođeni optužbi za bombaški napad.
U avgustu 2009. gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin Miljan Mugoša fizički su napali fotoreportera dnevnika “Vijesti” Borisa Pejovića i urednika “Vijesti” Jovovića, koji su fotografisali nepropisno parkiranje gradonačelnikovog vozila.
Slučaj je dobio sudski epilog, tek, tri i po godine kasnije, kada je Jovović oslobođen optužbe da je nanio laku tjelesnu povredu vozaču gradonačelnika Draganu Radonjiću, a sin gradonačelnika Miljan Mugoša uslovno je osuđen zbog teške tjelesne povrede koju je nanio Jovoviću. Gradonačelnik Mugoša je prekršajno kažnjen sa 400 eura zbog remećenja javnog reda i mira.
Grupa direktora, urednika i kolumnista “Vijesti” dobila je u septembru 2010. prijeteća pisma na adresu redakcije lista, a policijska istraga o tom slučaju nije dala rezultate.
Prijeteće poruke u kojima piše „gotov si, ti si sljedeći“ upućene su direktorima Televizije Vijesti Željku Ivanoviću i Slavoljubu Šćekiću, tadašnjim urednicima lista “Vijesti” Ljubiši Mitroviću i Balši Brkoviću, kao i kolumnisti tog lista Milanu Popoviću, koji su slučaj prijavili policiji.
Istraga do danas nije dovela do rezultata.
Nikada nije rasvijetljena ni serija paljenja vozila “Vijesti”. Nedavno je rasvijetljen bombaški napad na novinara TV Vijesti Seada Sadikovića.
Najviše napada na “Vijesti”
Od 60-ak prijavljenih slučajeva napada na novinare njih 29 se odnosilo na “Vijesti”: prebijanja i drugi fizički napadi, prijetnje, podmetanje eksplozivnih naprava, paljenje vozila, sprečavanje i ometanje novinara u radu i kamenovanje zgrade.
Na drugom mjestu se nalazi list “Dan” - 8 napada: ubistvo glavnog urednika, prebijanje novinarke, kamenovanje zgrade, oštećenje vozila novinara...
Zapaljeno vozilo Vijesti Zapaljena vozila "Vijesti" 
Na trećem mjestu je nedjeljnik “Monitor”, koji je pretrpio 6 napada – novinarima je uglavnom prijećeno.
Na četvrtom mjestu je portal IN4S - tokom oktobarskih protesta 2015, u tri navrata, policajci su udarali glavnog urednika dok mu je jedan policajac i zaprijetio.
Na petom mjestu su TV Pink M, koja je kamenovana 3 puta (prilikom jednog kamenovanja je povrijeđena urednica koja je bila u redakciji) i “Dnevne novine” sa tri napada - dva oštećena vozila novinarki i jedno ometanje novinarke u radu.
Napadači minimalno kažnjeni
Kazne za napadače na novinare po pravilu se izriču na nivou zakonskog minimuma.
Iz HRA su naveli da su do takvog zaključka došli analizom 19 slučajeva koji su riješeni na način da su učinioci kažnjeni u krivičnom ili prekršajnom postupku, a koji uključuju slučajeve napada na direktora “Vijesti” Željka Ivanovića, urednika “Vijesti” Mihaila Jovovića i novinarku “Vijesti” Oliveru Lakić, prebijanje novinarke lista “Dan” Lidije Nikčević, zaključno sa slučajevima u kojima su učinioci kažnjeni u prekršajnom postupku.
“Zabilježeni su primjeri uslovnog kažnjavanja za krivična djela, na primjer, u slučajevima nanošenja teške tjelesne povrede uredniku “Vijesti” Mihailu Jovoviću i ugrožavanja sigurnosti direktorki TV Vijesti Marijani Bojanić”, piše u izvještaju HRA.

Cestitka BSCG u NY

Bajramska čestitka Consulate General of Montenegro in New York 11:52 AM (12 hours ago) to  me ...